Respect za supermame
Juče sam u tržnom centru videla ženu sa petoro dece. Stvarno. Petoro. Imala je četrdesetak, najstarije dete možda deset, pa troje mlađih, a pod rukom je nosila bebu, kao da je vekna hleba. Cenim da je beba imala četiri ili pet meseci… Nešto je pričala deci, mislim da je bila strankinja. Petoro dece koje je opušteno organizovala kao vojskovođa, izdavala naređenja, usmeravala po garaži tržnog centra. Pitala sam se kako živi, kako postizava. Ozbiljan je to posao, svaka čast na hrabrosti!
Ovo leto se bliži kraju, kupila sam ćerki sveske i naručila knjige, još malo pa drugi razred. Biće „đak drugak“, smejala se kad je jednom prilikom to rekla.
Letos sam od svog deteta bila razdvojena mnogo, mnogo dana. Školski raspust traje dva i po meseca, a mi smo zajedno provele oko pet nedelja. Dve nedelje smo bile na moru, a naredne tri smo bile kući, s tim da sam je svako jutro vozila kod oca na “čuvanje” i uzimala nakon posla.
Kada vam je dete malo pa ne može samo da sedi kući, kada nemate bake, deke, tetke, nekoga da uskoči, ako nemate budžet za letnje kampove ili bebisiterku, morate da se snalazite kako znate i možete.
Ja moram na posao, nema ko da za mene radi a ja da se posvetim njoj. I tako je moja ćerka letos više vremena provela sa ocem, nego sa mnom. Čekam je ovih dana da se vrati sa tog njihovog letovanja, i priznajem da nisam preterano uživala u tom „mom“ vremenu, kako je inače u trendu da se kaže.
Nisam izlazila, nisam se izležavala, nisam radila sve ono što inače ne postizavam kad sam s njom.
Posao, fizikalna terapija, kuća. Uveče sedim u stanu, gledam glupave američke serije.
Eto, priznajem, odgledah skoro čitave dve sezone rimejka Dinastije. Prva, nekada davno, bila je stvarno prva, avangardna. Ovo sad je… ne znam da li da se nasmejem ili da zaplačem. A eto, odgledah, priznajem.
Priznajem, vrtim Fejsbuk, čitam kojekakve gluposti, vrtim beskonačan feed, ubijam vreme. A onda mi povremeno izađe neka stara slika „na današnji dan“, moja cura na plaži pre šest godina, pa nas dve pre tri godine… Priznajem, dođe mi da zaplačem.
Dobijem od njenog oca slike sa plaže, pa njen snimak, neustrašivo stoji na dasci za veslanje – to su one daske na naduvavanje, izgleda da je to sada hit. Nisam baš u toku, ali eto, gledam snimak moje velike bebe kako vešto održava ravnotežu i mlati veslom. U stvari dobra je skroz. Mršava mršava… a trbušnjaci, čak i pločice ima, a nožice kao sajle. Oči joj se cakle od uzbuđenja, vesla ona tako i dobacuje: „doviđenja, odoh ja…“
Srećna je, deluje srećno. Ima lepo detinjstvo, čini mi se.
Priznajem, otplakala sam. Malo, samo malo, ali tako mi došlo.
Vratiće se uskoro, prosto mi dođe da se radujem septembru i školskoj godini. Vratiće mi se.
Koja ono beše reč u trendu, koristi se za sve i svašta, a ja bih je sada ubacila baš ovde, baš sada: respect.
Respect za samohrane majke, za supermame.
Jer su spremne da za svoju decu žrtvuju mnogo.
Žrtvuju svoje vreme, ono koje imaju i ono koje nemaju
Žrtvuju svoje samopoštovanje. Da, samopoštovanje. Ono koje im nalaže da se obrate sudu kada ne dobiju alimentaciju. A one to ne urade. Zbog srećnog detinjstva svoje dece. Da ne bi pala teška reč koja će im izbrisati osmeh sa lica.
Respect za majke kojima se srce kida, ali će provesti čitav mesec, ponekad i više, bez svog deteta. Jer druge nema.
Respect za majke koje dan provode proveravajući mobilni, da li radi, da nije slučajno baterija prazna, da nije zvono greškom isključeno. Respect za majke koje telefon nose svuda, u kuhinju, u toalet, za svaki slučaj da se ne desi taj poziv baš tada, da ga ne propuste. Jer čekaju fotografije. Jer čekaju da razmene makar koju reč, makar nekako, uz neizbežno „loš je internet, ajde samo kratko… čujemo se sutra… prekosutra…”
Eto.
Provedoh leto sa kragnom oko vrata, zbog povrede. Na skoro četrdeset stepeni, u gradu, u betonu i na asfaltu, u kancelariji, za kompjuterom.
Provedoh leto na mobilnom telefonu, pa malo društvene mreže da vidim kako ostatak sveta živi, a malo viber u očekivanju njenih slika i snimaka.
Respect za majke koje same podižu decu, ali i za one kao gospođa sa početka priče, koja ih podiže petoro i izgleda kao da joj dobro ide.
Respect – poštovanje ženama koje su ranjene ali ipak jake, jer drugog izbora – nemaju.
-1 Komentar-
Respect!