Čemu me je fejsbuk naučio
Društvene mreže su čudo, ali korisno čudo. Pre neki dan mi se na fejsbuku pojavila fotografija od pre 5 godina: moje prvo putovanje sa ćerkom. Imala je deset meseci, prijateljica i ja smo se sa bebom hrabro otisnule na desetodnevnu avanturu po Evropi.
Gledam ja fotografiju, ne prepoznajem sebe, a ćerku još manje.
Kića, kako sam je zvala, od bebe vragolanke izrasla je u devojčurka.
Kuda odletoše sve te godine, i kako? U čemu? Kako li sam provela tih prvih pet godina njenog života?
Svi mi, dok podižemo decu, za njih imamo velike planove i želje: da nauče strane jezike; da se uspešno školuju; da se dobro zaposle i imaju sopstvene porodice.
U moru svakodnevnih obaveza, u ludilu života, nedoumica, problema, zaboravljamo da je svaki dan koji prođe zauvek izgubljen i da se nikada neće vratiti.
Zaboravljamo da upijamo svaki trenutak njihovog odrastanja, a svaki je jedinstven i različit od prethodnog i sledećeg.
Brinemo, trudimo se, poredimo sebe sa drugim roditeljima a našu decu sa tuđom decom.
I onda nam jednog lepog dana fejsbuk servira fotografiju od pre pet godina: a na njoj kao da je neko drugi.
Ponosna majka koja očito pojma nije imala, i slatka beba
Da li sam tada mogla da pretpostavim kakav će nam život biti, koliko ću gluposti napraviti, vremena izgubiti, koliko ću grešaka napraviti? Možda.
Zato, zbog tog fejsbuk podsetnika “na današnji dan pre pet godina”, zbog svih narednih podsetnika koji će me sećati na greške koje sam pravila i na vreme koje sam protraćila, želim da probam da za promenu budem pametna i srećna:
Jer
1. Niko nije savršen. Važno je da se u svakom momentu trudimo onoliko koliko realno možemo. Svi smo različiti, naša deca su različita, naši životni putevi su različiti. Pravilo je – da nema pravila.
2. Ako mi nešto zaista smeta, pokušaću to i da promenim. Promene su jedini način da mi u životu bude bolje, a ako meni bude bolje, biće i mom detetu.
3. Neću se baviti drugim ljudima ili tuđim stavovima. Moj život je moja stvar. Pravila određujem ja i niko drugi.
4. Ja sam dobra majka. Nisam dobra kuvarica, ali to nije najvažnije. Moje dete ionako najviše voli da jede špagete bez ikakvog preliva, i – kačamak.
5. Deca prave gluposti. To ne znači da sam loš roditelj. To jednostavno znači da su deca – samo deca.
6. Nervoza ne služi ničemu, ne pomaže i na dugi rok samo stvara dodatne probleme.
7. Često pomislim da je roditeljstvo izuzetno teško i naporno. I jeste.
8. Ponekad moramo i sebi da udovoljimo. Prljavi sudovi, neispeglan veš, kuća u haosu? Pa šta? I mi majke imamo dušu.
9. Deci su važne male stvari: odlazak u bioskop, kokice, zagrljaj.
10. Sve je moguće ako to zaista želimo. Život je čudo.
Imajte uvek u vidu da u životu, kao i na putovanjima, nije najvažniji konačan cilj, već samo putovanje.
-0 Komentar-